Lea Lorna (3 godine) na penjalištu u Dvigradu, smjer Brombula, ocijena 4b+, 14 metara
Polako, ali sigurno napredujemo. Iako još uvijek radije penje nenavezana, polako se naviknula na pojas i uže. Šteta što je tako malo laganih smjerova primjerenih djeci, stoga najčešće penjucka nenavezana ili improviziramo sidrišta. Penjanje je Lei Lorni pravi užitak i igra. Fascinira me kao s malenim ručicama traži hvatišta, ispituje stijenu, stavlja prstiće u najmanje rupice, traži rješenja, isprobava sve mogućnosti. Problem su nam dobra uporišta za noge (jer je više koncentrirana na ruke i ono što joj je u vidokrugu), a spuštanje je na sto muka. Ili mora otpenjavati popeto (što nikako ne voli) ili je spuštam priljubljenu uz stijenu, jer nikao da se uspije nogama držati podalje stijene. Ali svladat ćemo mi i to. Možda već do mog sljedećeg javljanja.
Ovo je moja malenkost, također u Dvigradu. Polako ulazim u formu, ali još sam daleko od onog što sam nekad penjala.
Do čitanja...Lijepi pozdrav.
, 7. studeni 2006 14:20:00
13 komentara:
kad sam bila klinka uživala sam se pentrati po stijenama, sad ih samo tužno gledam :(
Hej,hej...Odlične ste,eto baš se sjetih kako sam se ja kao mali pentrao po drvću (pogotovo po voćkama) jer kod nas (Valpovo) uistinu je bundeva bila najveće brdo.Lijep pozdrav
I ja opet...da zahvalim na prijedlozima za citanje-bas sam razmisljala sto uzeti. Neke sam procitala, ali intrigira me Deepak-nisam cula,ali to mi je jedna od najdrazih pjesama :D
ejjjjj imaš odlican blog e i ja imam novi post pa navrati mozemo se ostat družit??? e i kako napravis da ti ona gore slova idu prema gore???? plizZz odgovori nye ;-)
Dragi čitatelji,
ako želite pogledati moje
prijašnje postove,
kliknite na naslov željenog
članka u Arhivi(lijevi stupac).
Želite li vidjeti fotografije
u većem formatu, mišem
kliknite na željenu fotografiju.
Želite li mi ostaviti komentar,
kliknite na link ispod teksta...ostavi komentar.
Na tom vrhuncu planine covjek, ispunjen strahopoštovanjem i divljenjem, voli svijet i osjeca
kako mu on uzvraca ljubav.
Velika i cudesna su tvoja djela Svemoguca Prirodo!
Treba vidjeti stvari lijepe i cudesne, sve vidjeti
na taj nacin, a to zato što one takve jesu - prava cuda, svaka od njih.
Svrha planinarenja nije da se pokažeš da i ti možeš osvojiti vrh, vec da hrabro ideš kroz sve te
divlje predjele...
-Tako su mirne! -Naravno da su mirne, za mene je planina isto što i Buddha. Uzmi samo
strpljenje, na primjer - Stotinama tisuca godina bivstvuju one na ovom svom mjestu,
savršeno tihe, i u tom miru
kao da se mole za sva živa bica i strpljivo i samilosno nas cekaju da završimo sa svim ovim
našim ludorijama i prijetnjama.
Nikad ne možeš pasti s planine. Kad jednom dodeš na planinski vrh, neprestano letiš u daljine.
Planine se ne osvajaju, planine osvajaju nas.
Pozdrav planinama
U gori mi srce, mog srca tu nije, U gori mi srce,
gdje loveci vije Divljeg srndaca i slijedi srne!
U gori mi srce, ma kud noga srne. Sjevere, zdravo i zbogom, planine, Kolijevko snage, domajo vrline;
Kamo god lutam i gdje god se gubim, Vrhove planinske uvijek ljubim.
Zbogom planine, pokrite snijegom; Zbogom doline, ravnice pod brijegom; Zbogom dulibe i dubovi strmi;
Zbogom bujice i potok što grmi;
U gori mi srce, mog srca tu nije, U gori mi srce, gdje loveci vije Divljeg srndaca i slijedi srne!
Lea Lorna (3 godine) na penjalištu u Dvigradu, smjer Brombula, ocijena 4b+, 14 metara 
