Aha,kažu slika vrijedi više od 1000 riječi,znači koliko tisuća riječi si ušparala s ovim slikama ? Eto,malo da se našalim i pohvalim ove fotke kojima prikazuješ vaš pohod tim terenom (kojim ću i ja proći u proljeće) Pozdravljam vas sve ljubazno i radosno
Hehe, ma nije to, Panonsky, bit će i teksta, nadam se. Samo ne stižem. Meni ti riječi znače više od slike, zapravo mi malo koja slika može biti toliko lijepa i snažna kao one slike koje u mojim mislima stvaraju riječi i slikoviti opisi. Pusica malecnoj!
Dragi čitatelji,
ako želite pogledati moje
prijašnje postove,
kliknite na naslov željenog
članka u Arhivi(lijevi stupac).
Želite li vidjeti fotografije
u većem formatu, mišem
kliknite na željenu fotografiju.
Želite li mi ostaviti komentar,
kliknite na link ispod teksta...ostavi komentar.
Na tom vrhuncu planine covjek, ispunjen strahopoštovanjem i divljenjem, voli svijet i osjeca
kako mu on uzvraca ljubav.
Velika i cudesna su tvoja djela Svemoguca Prirodo!
Treba vidjeti stvari lijepe i cudesne, sve vidjeti
na taj nacin, a to zato što one takve jesu - prava cuda, svaka od njih.
Svrha planinarenja nije da se pokažeš da i ti možeš osvojiti vrh, vec da hrabro ideš kroz sve te
divlje predjele...
-Tako su mirne! -Naravno da su mirne, za mene je planina isto što i Buddha. Uzmi samo
strpljenje, na primjer - Stotinama tisuca godina bivstvuju one na ovom svom mjestu,
savršeno tihe, i u tom miru
kao da se mole za sva živa bica i strpljivo i samilosno nas cekaju da završimo sa svim ovim
našim ludorijama i prijetnjama.
Nikad ne možeš pasti s planine. Kad jednom dodeš na planinski vrh, neprestano letiš u daljine.
Planine se ne osvajaju, planine osvajaju nas.
Pozdrav planinama
U gori mi srce, mog srca tu nije, U gori mi srce,
gdje loveci vije Divljeg srndaca i slijedi srne!
U gori mi srce, ma kud noga srne. Sjevere, zdravo i zbogom, planine, Kolijevko snage, domajo vrline;
Kamo god lutam i gdje god se gubim, Vrhove planinske uvijek ljubim.
Zbogom planine, pokrite snijegom; Zbogom doline, ravnice pod brijegom; Zbogom dulibe i dubovi strmi;
Zbogom bujice i potok što grmi;
U gori mi srce, mog srca tu nije, U gori mi srce, gdje loveci vije Divljeg srndaca i slijedi srne!
